Jeremija
Jeremija – Prorok koji je plakao za svojim narodom
Knjiga proroka Jeremije druga je od Velikih proroka (Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel) u kršćanskom poretku Biblije. Jeremija je djelovao u Jeruzalemu u posljednjih 40 godina postojanja Južnog kraljevstva Jude – od 627. do 587. godine prije Krista. Njegovo ime (hebrejski: Yirmeyahu) vjerojatno znači “Jahve uzvisuje” ili “Jahve izlaže” – ali ga je povijest zapamtila kao “proroka koji plače”.
Ovo je najduža knjiga proročkog korpusa (52 poglavlja) i jedna od najosobnijih u cijeloj Bibliji. Jeremija ne samo da prenosi Božje riječi – on dijeli svoje osjećaje, sumnje, borbe i suze. On je prorok koji je zavolio svoj narod – i morao je gledati kako taj narod odbacuje Boga, sklapa saveze s Egiptom umjesto s Bogom, i na kraju biva odveden u progonstvo.
Jeremija je propovjednik suda – ali i propovjednik nade. Njegova knjiga sadrži proročanstvo o Novom savezu (Jeremija 31,31-34) – koje će Isus na Posljednjoj večeri nazvati “moja krv Novoga saveza” (Mt 26,28). Bez Jeremije, ne bismo razumjeli zašto je Novi zavjet “novi”.