Knjiga Propovjednika (hebrejski: Kohelet – “onaj koji okuplja skupštinu”, grčki: Ekklesiastes – “propovjednik”) dvadeset prva je knjiga Biblije i četvrta Mudrosna knjiga (uz Joba, Psalme i Mudre izreke). U hebrejskom kanonu spada u Ketuvim (Spise) i jedna je od pet megillot (svitaka) koje se čitaju na blagdane – Propovjednik se čita za blagdan Sjenica (Sukot).

Ovo je knjiga koju kršćani često izbjegavaju – previše je pesimistična, previše realna, previše “neduhovna”. Ali upravo zato nam je potrebna. Propovjednik nas tjera da se suočimo s činjenicama koje bismo rado zanemarili: sve je prolazno, bogatstvo ne ispunjava, mudrost ne štiti od smrti, uživanje je kratkotrajno.

No Propovjednik nije pesimističan – on je realističan. On ne kaže “nema smisla” – on kaže “smisao nije u stvarima koje prolaze”. Njegova slavna rečenica “Uzalud nad uzaludima – sve je uzalud!” (1,2) nije očaj – nego očišćenje iluzija. Tek kad se odreknemo lažne nade u trajnost ovoga svijeta, možemo pronaći pravu nadu.