Druga knjiga Ljetopisa četrnaesta je knjiga Biblije (ako računamo Petoknjižje + Povijesne knjige do 1. Ljetopisa) i deveta Povijesna knjiga. U hebrejskom kanonu, zajedno s Prvom Ljetopisa čini jednu knjigu – “Divre ha-jamim” (Događaji dana) . Druga knjiga Ljetopisa pokriva razdoblje od oko 400 godina – od Salomonovog ustoličenja (oko 970. g. pr. Kr.) do Kirovog dekreta koji dopušta povratak iz progonstva (539. g. pr. Kr.).

Ovo je priča o kraljevima Jude – jer Ljetopisi ignoriraju Sjeverno kraljevstvo (Izrael) koje je otpalo od Davida. Zašto? Jer autor piše za narod koji se vratio iz progonstva – a oni su potomci Jude (južnog kraljevstva). Sjeverno kraljevstvo je nestalo 722. g. pr. Kr., ali Juda se vratila. Autor želi reći: “Vi ste nasljednici Davidove loze. Hram je vaše središte. Bog je s vama – ako Ga tražite.”

Druga knjiga Ljetopisa je teološka interpretacija povijesti s jasnim uzorkom:

• Dobar kralj (koji traži Boga) → blagoslov (pobjede, bogatstvo, mir)

• Zao kralj (koji napušta Boga) → sud (porazi, bolesti, smrt)

• Ali uvijek – kad se kralj ponizi i pokaje – Bog oprašta i obnavlja

Ovo nije “zdrava nauka” (bogatstvo = blagoslov, siromaštvo = prokletstvo) – jer dobri kraljevi su ponekad patili (Jošija umire u bitci). Ali Ljetopisi naglašavaju: Bog odgovara onima koji Ga traže. I to je poruka za obeshrabreni narod koji se vratio u ruševine.